Neizrasli (impaktirani) zubi - mogućnost lečenja

Impaktiran zub je zub kome je osetno prošlo prosečno vreme izrastanja, a klinički i radiografski ne pokazuje znake izrastanja. Mada svaki zub može biti impaktiran, osim umnjaka najčešće su impaktirani očnjaci.

Kako pacijent da prepozna da mu neki zub nije izrastao?

Nije potrebno, a ni korisno za pacijenta da dočeka vreme kada će to sam konstatovati. U uzrastu od 11-12 godina dete treba da ima iznikle sve stalne zube osim umnjaka. Stmatolog blagovremenim pregledom dijagnostikuje da li su svi zubi izrasli.

Očnjaci su od velikog značaja za harmoničan izgled lica zato što svojim rastom utiču na razvitak i prednjeg i bočnog dela vilice. Oni, takođe utiču i na formiranje zubnog luka u celini. Očnjaci obično najduže ostaju u vilici i služe za sidrenje i pričvršćivanje veštačkih nadoknada - proteza i mostova.
Položaj neizraslog očnjaka vrlo je varijabilan. Oni mogu svojom krunicom biti nagnuti prema nepcu, što je češće, ili prema prednjim zubima. Izrastanje je sprečeno kada krunica očnjaka na svom putu naiđe na koren bočnog ili u još težim slučajevima centralnog sekutića. Kada ovaj problem konstatujemo na rendgenskom snimku prva pomisao nam je da, ako je ikako moguće, sačuvamo očnjak zbog njegove velike važnosti.

Ako nema dovoljno prostora za sve zube onda za očnjak obično pravimo prostor vađenjem prvog zuba do njega prema nazad. Ako je očnjak svojim izrastanjem već ugrozio drugi sekutić, prostor za očnjak dobijamo vađenjem tog sekutića kome ne možemo dati garanciju za dugi vek. Kasnije, kada očnjak postavimo u zubni luk, najsavremenijim materijalima za plombe preformiramo krunicu očnjaka tako da izgleda kao bočni sekutić. Ovo radimo zato što najnepovoljnije na estetiku lica utiče nedostatak sekutića.
Kada je prošlo vreme izrastanja očnjaka i kada uz pomoć rendgena konstatujemo da zub ima nepravilan položaj, problem se rešava u saradnji ortodonta i hirurga. Ukoliko je zaostao mlečni zub on se vadi. Izrađuje se pokretni ili fiksni ortodontski aparat.

Za rešavanje ovih slučajeva mnogo je bolji fiksni aparat, jer pomoću njega bolje upravljamo izvlačenjem zuba. Ako je zub nagnut prema nepcu veoma je otežano izvlačiti ga pomoću pokretnog aparata. Posle uzimanja otiska i rendgen snimka postavi se fiksni aparat. Fiksni aparat se postavi pre hirurške intervencije da bi se mogla vuča zuba odmah započeti. Hirurška intervencija se sastoji u tome da hirurg priđe impaktiranom zubu. Zavisno od položaja zuba ima tri načina hirurškog prilaženja. Hirurg oslobodi zub od kosti i time omogući prilaz ortodontu koji će na zub zalepiti breket i žičanom vučom polako i vrlo pažljivo, u puno seansi, spuštati zub i dovoditi ga na pravilno mesto u zubni luk.

Naravno, za ovu intervenciju važna je dobra saradnja pacijenta, a pre svega besprekorno održavanje higijene usta.